Čvrste materije koje izbacuju ne predstavljaju toliki problem, koliko one u tečnom stanju. Ribe ih izlučuju konstantno i u značajnim količinama. Putem škrga se izlučuje 80-95% azotnih produkata metabolizma, od kojih 50% predstavlja amonijak.
On je i najotrovnije od tih azotnih jedinjenja, jer deluje i pri velikim razređenjima (1:200000). Drugi po redu su nitriti, pa zatim nitrati. U uobičajenim uslovima amonijak disocira u amonijačnu bazu, koja nije otrovna, ali deluje iritirajuće.
U baznoj vodi formira se više slobodnog amonijaka, a i izlučivanje azotnih produkata iz organizma riba je otežano. Pri vrednosti vode od ph 8 slobodno je samo 5% amonijaka, dok je pri ph 9 slobodno čak 20%. Toksičnost amonijaka zavisi i od drugih faktora kao što su tvrdoća i temperatura vode kao i atmosferski pritisak.
Pri akutnom trovanju ribe dišu ubrzano, nemirne su, ispoljavaju grčeve i brzo uginu. Pri hroničnom trovanju normalno uzimaju hranu, ali slabe i ne rastu. Javlja se oštećenje škrga, epiderma i nerava, krvavljenje u unutrašnjim organima i jače lučenje sluzi.
Održavanje, ili pogoršanje ovih uslova završava se uginućem. Uginule ribe imaju otvorena usta. S poboljšanjem uslova, ribe se oporavljaju, a škrge se regenerišu u toku narednih nedelja.
U akvarijumskoj vodi razvijaju se slobodno plivajuće bakterije (Nitromonas) koje rapidno pretvaraju amonijačnu bazu, pa i amonijak, u takođe otrovni nitrit, dok se na površini filterske mase razvija druga vrsta nitrifikacionih bakterija (Nitrobacter) koje pretvaraju nitrite u nitrate. Uprkos sličnom imenu efekat nitrita i nitrata se dosta razlikuje.
Nitrati su u koncentraciji i do 50 puta većoj od nitrita prihvatljivi za otpornije vrste ribe. Čest problem sa ovim jedinjenjima javlja se kod zaustavljanja motornih filtera, gde u zatvorenim komorama brzo nastaje manjak kiseonika.