Ribe se non-stop kupaju u zbunjujućoj mešavini proteina, soli i mnogih rastvorenih supstanci... Sposobne su da prepoznaju i reaguju na ove supstance putem svojih veoma osetljivih čula ukusa i mirisa. Razlika između ova dva čula kod riba nije toliko velika kao kod kopnenih životinja. Čulo mirisa je obično lokalizovano u predelu lica ribe, a čulo ukusa može biti lokalizovano i na spoljnim delovima tela kao i u ustima.
Hemijski sastav vode obezbeđuje ribi informacije o okruženju naročito u mračnoj i mutnoj vodi, olakšava joj lov i izbegavanje predatora. Vođena ovim hemijskim impulsima, riba pronalazi svoj cilj vrlo spretno i precizno. Jedan od najboljih primera za neverovatno čulo mirisa i ukusa kod riba je Losos. Posle pređenih stotina kilometara kroz slatku vodu dolazi do okeana gde raste dok ne oseti nagon za mrest. Tada se nepogrešivom tačnošću, vođen ovim čulima, vraća na mesto gde je i sam bio izmrešćen i produžava svoju vrstu. Ova čula su takođe veoma značajna kod jatnih riba. Pomoću hemijskih signala one održavaju kontakt i drže se zajedno.
Kod pučinskih riba kao što su sardine i haringe hemijska privlačnost je presuđna za opstanak. Najneobičniji primer hemijskih signala kod riba je signal straha. Kod povređene ribe, površinske ćelije oslobađaju hemijski signal koji obaveštava ostale ribe o opasnosti. Možemo ga uporediti sa vriskom u prepunoj sobi!
Što se tiče razmnozavanja, hemijski signali su veoma bitni kod prepoznavanja polova i vrsta. Došlo bi do ogromnog gubljenja energije i vremena ako bi neka riba pokušavala da se spari sa pogrešnom vrstom. Hemijska privlačnost i prepoznavanje može uticati na reprodukciju riba na mnoge načine. Mužjak i ženka se, generalno gledajući, privlače ali na to veoma utiče i nivo
hormona. Na primer mužjak će od dve ženke uvek odabrati onu koja je spremnija za mrest tj. onu čiji hormoni jače rade. Kod vrsta koje brinu o svom potomstvu korišćenje hemijskih impulsa je još specifičnije. One prepoznaju svoje mlade, pa čak i mladi mogu prepoznati svoje roditelje. Ovo je veoma bitno jer se obično dešava da ovakve vrste odgajaju mlade na veoma malim udaljenostima.
Feromoni
Da bi razumeli ovakvo senzorsko navođenje kod riba, moramo znati nešto o jedinjenjima u vodi koja ih okružuje i njihovim sposobnostima da ih prepoznaju. Među najvažnijim jedinjenjima su feromoni. Oni imaju efekta samo ako ih druga riba može prepoznati, što znači da mora imati određenu vrstu receptora.
Reč feromon potiče od grčkih reči pherin što znači nositi i horman (hormon) u smislu pokretanja. Dakle, sveukupno značenje reči feromon moglo bi biti definisano kao: nošenje nečega što pokreće ostale.
Feromoni su izlučevine jedinki koje prouzrokuju odgovarajuće ponašanje drugih jedinki. Oni su rasprostranjeni u čitavom životinjskom carstvu, a kod riba su naročito razvijeni. One pogotovo koriste prednost okruženja, jer se feromoni rastvoreni u vodi lako šire do drugih jedinki i pomoću njih se prenosi mnoštvo različitih informacija. Većina supstanci koje ribe koriste u međusobnoj komunikaciji su misteriozne za nas, ah ono što znamo je da imaju ogromnu ulogu kod razmnožavanja, ponašanja uopšte i izbegavanja predatora.
Sličnost feromona sa hormonima je više nego očigledna. Kao što hornoni utiču na unutrašnju ravnotežu kod jedinke, tako feromoni utiču na ravnotežu u grupi. Nedostatak izvesnih signala mogao bi biti poguban za opstanak čitavih grupa, pa čak i vrsta.
Čulo mirisa
Generalno govoreći, čulo mirisa je najosetljivije čulo kod riba (na drugom mestu je čulo ukusa). Receptori čula mirisa su u većini slučajeva smešteni u nosnoj duplji, malim šupljinama na licu podeljenim parčetom kože unutar nozdrva. Voda ulazi u jednu nozdrvu i izlazi na drugu, potiskivana od strane sitnih dlačica i plivanjem. Unutar šupljina nalazi se veoma kompleksno tkivo koje je veoma bogato receptorima čula mirisa. Svaki receptor je specifičan za određenu hemikaliju ili grupu hemikalija. Kada receptor oseti prisustvo svog stimulanta, šalje određeni neuronski signal u deo mozga namenjen za ovo čulo. Tamo se ovi signali obrađuju i preduzima se određena akcija.
Hijerarhijski status ribe u jatu, kao i teritorija na kojoj žive i koju brane je relativno izmenljiv. Stoga, hemijsko raspoznavanje mora biti veoma fleksibilno i doprinositi kontinualnom balansu među jedinkama, naročito kod jatnih vrsta. Kao primer uzmimo jedno jato ciklida sa tri mužjaka. Dominantni mužjak A je izazvan na sukob od strane mužjaka B, i pretpostavimo da je poražen. Ostale ribe u akvarijumu će ga i dalje prepoznavati kao najdominantijeg zbog hemijske informacije koju širi po svojoj okolini, po čemu vidimo daje hemijska percepcija riba mnogo značajnija od proste fizičke dominacije mužjaka B.
Značaj hemijskih komunikacija u ribljem svetu, ljudi mogu samo proceniti. Ispod naočigledne mirnoće koja vlada u akvarijumu, kriju se mnoge hemijske lozinke i tajne poruke. Kada budete sledeći put pogledali u svoj akvarijum, setite se ovog teksta...