
GUPI (Poecilia reticulata) je uglavnom prva ljubav mnogih akvarista i verovatno najčešći gost akvarijuma. Stoga nije ni čudo da je ta mala, šarena ribica jedna od najviše proučavanih riba na svetu, lako je uzgoj gupija uglavnom lak i u njemu se nađe poneki „kamen spoticanja".
Razmnožavanje
Ženke gupija mogu biti i duplo veće » od mužjaka, iako su neuglednih boja, repovi im se prelivaju u nežnim nijansama. Mužjaci su manji, ali bojama, oblicima tela i repa i šepurenjem zadivljuju. Kao društvene ribe, gupiji vole da budu u akvarijumu sa drugim pripadnicima svoje vrste. Treba im obezbediti dosta prostora za plivanje.
Pri ukrštanju gupija najvažnije je ne dozvoliti parenje u srodstvu. Kad nabavljate mužjaka od jednog odgajivača, ženke treba nabaviti od drugog. Mladuncima se ne sme dozvoliti da odrastu u istom akvarijumu gde su i roditelji, jer mladi mužjaci gupija stiču polnu zrelost već sa mesec dana (ženke postaju polno zrele nešto kasnije, što zavisi od tipa ribe). Takođe treba odvojiti mlade ženke od mladih mužjaka, koji se lako raspoznaju po gonopodijumu, koga ubrzo dobiju. Mnogi akvaristi nemaju posebne akvarijume za određene kategorije (uzrasta i pola), te se moraju dovijati na različite načine. Tako mladi, na primer, mogu rasti u spoljašnjem filteru, u kojem nalaze i hranu, infuzorije i rotatorije. Drugi način za odvajanje mladih je njihovo odvajanje u kotilice od mreže. One su se pokazale kao nikakve za kočenje, ali su odlične za čuvanje mlađi. U kotilici treba voditi računa o higijeni, u smislu da se stalno odstranjuje izmet, ostaci hrane i dr. Na žalost, pri intenzivnog uzgoju filter i kotilica brzo postanu tesni za ribice koje munjevito rastu, što akvaristi pričini problem sa smeštajem mladih riba.
Koćenje gupija može se odvijati u grupnom akvarijumu van kotilice ili u kotilici, a najbolje je svakako obezbediti poseban akvarijum za koćenje. Bez obzira na to gde do koćenja dođe, treba obezbediti gust nasad sitnolisnog bilja ili plivajućeg bilja, gde mladi mogu naći sklonište u prvim trenucima života. S druge strane, takva skloništa su često potrebna i odraslim ribama.
Mladunci
Ako je akvarista prinuđen da koristi kotilicu u grupnom akvarijumu, onda je najbolje da je ona sa duplim dnom, kako bi mladunci, odmah po rođenju mogli pobeći van dometa roditelja, u prvom redu svoje proždrljive majke. Pošto ženka premeštanje u kotilicu doživljava kao traumu, treba to izvesti što nežnije i što bliže „porođaju", kako bi u kotilici provela što manje vremena. Nailazak „porođaja" nije teško prepoznati, jer je ženkama tad veliki stomak, a crna mrlja na trbuhu se pruža sve do analnog otvora, koji je jako raširen. I ponašanje ženke se menja, jer ona tad pliva uz staklo, kao da traži neki izlaz iz akvarijuma i sklonište.
Gupiji su vrlo otporne ribe i uz minimum higijene lako opstaju. Retko obolevaju od ribljih bolesti. Ishrana takođe nije problem, jer jedu bukvalno sve. Dobro podnose lisnatu suvu hranu, ali će biti u daleko boljoj kondiciji ako im se u ishranu uvedu i larve komaraca, dafnija, artemija i sitno seckano ili rendano goveđe srce i spanać. To se lako zapaža po življim bojama tela.
Za kratko vreme, uzgojene su domaće ribice, koje su singapurske gupije više nego uspešno zamenile. Iako prelepi, singapurski gupiji su često bili iscrpljeni od dugog putovanja do naših akvarista i (verovatno zbog nekontrolisanog ukrštanja u srodstvu) neotporni. Trebalo bi, ipak, pored kvantiteta, voditi računa i o kvalitetu, čime bi se stvorila uzgajališta zdravih i lepih oblika i ova omiljena vrsta akvarijumskih riba održala među našim akvaristima.