
Cheilus aymonieri (kineski izjelica algi)
Kako samo ime govori, hrani se uglavnom algama što rastu na stenama i ograncima. Ostale su usko specijalizovane i hrane se samo specifičnim stvarima (obavezna hrana), imaju razvijen crevni trakt prilagođen probavljanju samo ispravne hrane.
Tako mesojedi imaju kratak probavni trakt zato što se njihova hrana bogata proteinima brzo i lako probavlja. Biljojedi, upravo suprotno, trebaju duže crevo koje može doći na kraj s velikom količinom relativno neprobavljive hrane koju treba progutaiti. Hraniti nekoga od njih hranom onoga drugoga jednako je kao da zamolite mačku da jede travu ili konja da jede meso! U praksi će mesojedi odbijati biljnu hranu, ali neke se vrste, koje su inače biljojedi, mogu naždrati mesne hrane, ponekad će nakratko imati probavnih smetnji, a dugotrajno problema s debljinom i masnom degeneracijom tkiva, što na kraju za posledicu ima sterilnost i kraći životni vek.
Ne zaboravite da ribe obično slede svoje prirodne instinkte kad je u pitanju hrana, pa mogu pojesti nešto što im niste namenili kao hranu – najčešće biljke i manje ribice, iako mogu napasti i ukrasne puževe, pa čak i tresetno drvo. Pretraživaći dna mogu ponekad totalno uništiti ukrase u akvarijumu.
Nikad ne krivite ribe što se ponašaju kako im je priroda namenila – vaša je krivica što niste naučili čime se hrane.
Strategija hranjenja – gde, kad i kako se hrane ribe takođe je važna. Neke se hrane pri površini, neke ne, naročito ako im je položaj pri hranjenju određen položajem usta. Ribe koje se hrane pri dnu mogu gladovati ako im se daje plivajuća hrana ili ako se sva hrane pojede pre nego štogod dospe do dna. One koje se hrane pri površini, upravo suprotno, mogu ostati gladne ako im se daje tonuća hrana. One koje se hrane noću, treba nahraniti nakon što se ugasi svetlo u akvarijumu.
Jednako je važna i veličina hrane. Treba biti dovoljno malena da se može progutaiti i dovoljno velika da bi privukla pažnju, ali to nije kraj. Ne očekujte da veliki grabljivac koji lovi iz zasede hvata sitnu mlađ – njemu je potrebna jedna jedina velika žrtva prikladna za njegova velika usta i lovačke navike. Grabljivac koji lovi proganjajući plen, upravo suprotno, često je građen da lovi manji plen. No velika usta mogu biti i znak da se riba hrani planktonom i da joj trebaju sitni komadiči.
Atheraps synspilum je velik herbivor koji u svojoj prehrani mora
imati biljnu hranu, a ako se ne hrani pravilno, može to nadoknaditi i pojesti akvarijske biljke.
Morate razmisliti o tome da li vam vaš senzibilitet omogućuje da držite vrste koje jedu samo živi plen, naručito žive ribice. Ne pokušavajte sebe uveriti da će se one toga odviknuti kad ogladne, ako je hiljade godina evolucije odredilo ribu da reaguje samo na živi plen, ona jednostavno kao svoju hranu neće prepoznati ništa drugo. Ona eventualno može naučiti da je sve ono što stavite u akvarijum zapravo hrana. No zasigurno će joj, barem u početku, trebati živi plen. Stoga nikad ne kupujte ribu ukoliko ne možete prihvatiti da je hranite onako kako je njoj to potrebno.
Izbor hrane i pitanje količine nešto je sasvim drugo, a može se naučiti jedino posmatranjem mešavine ribljih vrsta. Onoliko koliko se može pojesti za pet minuta formula je koja se često navodi – i to je u redu, ali koliko je to kad to činite prvi put? Trik je u tome da se hrana dodaje u malim količinama sve dok interes ne počne jenjavati i uvek ispraznite nepojedenu hranu nakon svakog obroka ukoliko ne želite imati strvinare koji će to počistiti, a u tom slučaju morate sami prosuditi koliko se može ostaviti.