Ciklidi su evolucijom nastali od dve grupe morskih riba koje se zovu Scaridae (Papagajke) i Labridae (Labride). Otkud morske ribe pitate se? Odgovor je vrlo jednostavan: Tokom pomeranja tektonskih ploča u dalekoj prošlosti, pojedini delovi mora su se našli okruženi planinama ili višim zemljištem i tako imamo prirodno slano jezero. E sad, pošto je flora i fauna takvog jezera ostala netaknuta, ali su se uslovi života znatno promenili u odnosu na ogromno more, ribe i bilje su se u tim jezerima nastavile razvijati zasebno od njihovih " morskih " rođaka, i tako dobijamo potpuno novu evolucionu granu.
Prvo zvanicno ime ciklidi su dobili od grčke reči Kichle ( koja bi se na srpski mogla prevesti kao Morski Grgeč ), i važno je napomenuti da se reč Kichle odnosila na Labride, koji su kako smo gore napomenuli bili preci modernih Ciklida.
Kada su naučnici počeli da daju latinska imena živom svetu, i kada su počeli sa klasifikacijom u familije, ciklidi su se prvo našli u porodici Labrus, a kasnije će biti prebačene u porodicu Labrida. Na samom početku 19.veka (tačnije 1801.godine), najpoznatiji nemački ihtiolozi tog vremena Johan Gotlob Šnajder (Johann Gottlob Schneider) i Markus Eliser Bloh (Marcus Elieser Bloch) izdvajaju nekoliko najpoznatijih ciklida tog vremena i tu porodicu nazivaju Cichla. Nažalost, nijedan od njih dvojice nije živeo dovoljno dugo da dočekaju stvaranje potpuno odvojene familije riba, pod nazivom Cichlidae, kako je i danas poznajemo.
Ako se nosimo Darvinovom teorijom vrsta, da opstaju najjaci, najsnalažljiviji, najotporniji i najinteligentniji, onda je to definitivno odgovor na pitanje "Kako to da imamo toliko različitih ciklida,a da žive u istom ili relativno bliskim jezerima?" . Retki su organizmi koji su toliko snalažljivi kao ciklidi. Ako pogledamo jedan od široko rasprostranjenih biotopa kod nas, jezero Tanganjiku, videćemo da je ono prepuno različitih riba. Među njima je puno biljojeda, a zamislite, preko 93% ovog jezera nema biljni svet?! Znači, prilicno dobar deo jezera čini kamenje. I kako bi sad u takvom svetu preživeo jedan biljojed? ADAPTACIJOM! Okej, nema biljaka koje mogu da jedem, nema sitnih životinja i riba koje mogu da gutam, šta ću uraditi? Pa jednostavno, tokom nekog dužeg niza godina, navićiću svoj organizam na mahovinu kojom je kamenje ovde potpuno prekriveno. I tu se ogleda genijalnost i adaptacija ciklida. Tako se u jezeru Tanganjika, na čudesan način napravila podela na mirne biljojede i agresivnije predatore.
Pored očigledne sposobnosti za adaptacijom, ciklidi su od svojih morskih predaka nasledili jednu jako važnu osobinu za nas akvariste... BOJE. Pokušajte da objasnite lepotu i šarenilo boja Tanganjike,Malawija,Centralne Amerike ili rečnih ciklida Afrike čoveku koji ih nikada nije video... Težak zadatak,zar ne? Mnogi bi rekli gotovo nemoguć. Ako se ikada nađete u nezgodnoj poziciji da slušate raspravu dvojice akvarista, jednog koji čuva Tanganjiku i drugog koji čuva Malawi vezanu za boje riba - bežite. Bežite odmah. Tu pobednika neće biti nikako. Još jedna prelepa stvar kod ciklida, koju nema mnogo životinja jeste upravo menjanje tih boja koje imaju. Ciklid jednostavno nece biti iste boje kada je preplašen, kada se udvara ženki i kada napada drugog mužijaka.
Upravo ta komunikacija bojama ih izdvaja od svih drugih riba.
Ako je neka vrsta dobra u roditeljstvu i ocuvanju potomstva, sigurno nije bolja od ciklida. Apsolutno je nevažno da li su ikrašice (postavljaju ikru po pećinama) ili ustonoše (čuvaju mlađ u ustima), ciklidma jednostavno nema ravnih. Ako se vratimo na njihovo originalno stanište prepuno kamenja i pećina, bez trave za skrivanje mlađi, jasno je zašto je ciklidima bilo neophodno da razviju razne tehnike čuvanja potomstva.
Uzmimo u obzir da je među ribama, a pogotovo među ostalim životinjama na svetu čuvanje mladunaca u ustima jako retka pojava.Međutim, to nije najzanimljivija stvar kod ciklida. Zanimljivo je to da su dva potpuno različita biotopa, sa potpuno različitim navikama, klimatskim uslovima, skroz različitim parametrima vode i međusobno udaljenih više desetina hiljada kilometara ( da budem precizniji oko 13.000 Km) razvili istu tehniku čuvanja mlađi. Opet ću vas pitati kako bi ste to nekome objasnili? "Vidi brate, imaš dve vrste riba, nemaju veze sa vezom jedna u odnosu na drugu, ako ih staviš u isti akvarijum, neka će biti mrtva, drugačije su građe potpuno, a čuvaju decu na isti način, i to još najređi način čuvanja potomstva na svetu!". Malo zvuči čudno,zar ne?
Jedini razlog zašto ljudi beže od ciklida je njihova "nervoza" i agresivnost. Ali upravo ta nervoza čini akvarijum živim, i nekako ga čini praznikom za oči. Da se razumemo, nemam ništa ni protiv jedne vrste riba, ali definitivno posle ove gužve u koju gledam dok pišem ovaj tekst, ne bih mogao da podnesem ništa statično. Udavio bih se u vodi u kojoj je riba koja se nije značajno pomerila zadnjih pola sata. Takva riba nije imala nikakve tragedije tokom svoje evolucije. Takva riba ne zna da se bori u prirodi. Čekaj malo... Bori? Borba? Preživljavanje? CIKLID! Ciklidi su od svojih morskih predaka nasledili agresivnost prema upadu u obeleženu teritoriju,šepurenju u njihovom prisustvu, ili ne daj Bože prema diranju njihovih ženki. E onda do izražaja dolaze njihovi zubi i jačina vilice. Reče mi jedan klinac na nekom forumu: " Ciklidi su dželati, to je sve stoka, sve mi je jedan ciklid pobio! " pa jesu oni dželati, kad ih staviš u neprirodno okruženje sa neprirodnim ribama. Da tebi u sobi stave punjenu pljeskavicu sa sve pivom i salvetom, pitam se dal' je ne bi pojeo...
I za kraj, sa moje desne strane vidim dva Yellow tail Acei-ja koji se nisu odvojili otkako sam ih stavio u akvarijum, vidim crno belog mužijaka Hare Reef, sa nijansama nežno plave dok se udvara ženki crnoj kao noć, a ispred mene, na lap-topu emisija National Geographic-a o ciklidima Centralne i Južne Amerike... Koloritet Green Terrora i Apistogramma Cacatuoides se ne može uporediti sa mojim Malawcima, a opet, da mi stavi neko akvarijum da biram koje bih čuvao-izgubio bih sate u odlučivanju...